U strahu od novog političkog saveza aragonskog kralja Alfonsa V. i porodice Frankopan, Mletački dužd Foscari bezuspješno je pokušavao odgovoriti kneza Stjepana od toga braka. No Stjepan je ostao odlučan u svojoj namjeri da oženi Ižotu, koju je poznavao još od vremena kada je kao momak obilazio talijanske dvorove.
Svadbena svečanost održana je u Ferrari, u kronikama je zabilježeno da se „slavilo mnogo dana“, a potom su se mladenci iz Venecije otisnuli galijom prema Krku.
***
Kneginja Katarina iz roda Nelipića obećala je svome mužu, krčkom knezu Ivanu VI. da će za njegovog brata i nevjestu pripremiti slavlje kakvog još nikada nije bilo u gradu Krku. Mladi par dolazio je u pratnji mladih plemkinja i plemića iz njezinog roda, a na Krku su ih već čekali djevojke i momci roda Frankopanskog. Bila je to dobra prilika da se mladi upoznaju, a njihovi roditelji razmotre i dogovore buduće ženidbene saveze. Kneginja Katarina takvu je priliku namjeravala iskoristiti i za svoje sinove.
Veliku podršku kneginja je imala u sestrama Barbari i Elizabeti von Wellsee, suprugama Bartola IX. Ozaljskog i Nikole V. Bužanskog, koje su na Krk dovele svoje kćeri. Djevojčice su još bile nedorasle za udaju, ali dovoljno velike za predstavljanje i upoznavanje sa svojim izglednim budućim obiteljima.
Kako bi istaknule svoje kćeri, Barbara i Elizabeta predložile su Katarini da ih nauče djevojački ples koji bi izvele kao dobrodošlicu gostima iz Italije. Domaćica je ideju oduševljeno prihvatila i isto popodne pozvala ih u kneževske odaje.
U veliku dvoranu prva je ušla Elizabeta, a za njom njezine tri kćeri – Barbara, Doroteja i Jelena. Djevojčice su slijedile majku do sredine dvorane, stale jedna do druge i duboko pokleknule pridržavajući skute svojih haljina.
- Dobar dan, milostiva kneginjo. – izgovore uglas i zadrže se u pognutom položaju.
- Dobar dan, djevojke. – Katarina im priđe i rukom im pokaže da se usprave. – Jeste li voljne naučiti plesati?
Djevojčice nakratko pogledaju prema majci i na njezin znak odgovore potvrdno. U tom trenu u dvoranu utrči sasvim mala djevojčica i zaleti se pravo do kneginje Katarine zagrlivši joj bedra.
- Mama mi je rekla da ćeš mi dati kolača. – pogleda je širom otvorenih očiju.
- Margareta! – njezina mati Barbara stala je kraj vrata i ljutito stavila ruke na bokove. – Kako se pozdravlja kneginja? Sad se lijepo vrati i uradi onako kako dolikuje jednoj plemkinji.
- Ali to je moja teta! – malena je prkosno još jače zagrlila kneginju. – Rekla si da će mi dati kolača!