U povelji koju je donio mletački poslanik vlast je potvrđena Vidu II., sinu Bartula i Ivanu, sinu Vida. Drugi Bartulov sin Henrik bio je još uvijek premlad, a drugi Vidov sin Martin se zaredio i postao svećenikom.
***
Kneginja Andriana, udovica kneza Vida, prebirala je platna koja joj je poslao otac iz Venecije istom galijom kojom je doputovao duždev poslanik. Bila je odlučna u namjeri da se povratak Krka u knežiju njezine obitelji nikada ne zaboravi. S tim ciljem naručila je skupocjenu brokatnu svilu u plemenitoj zagasito crvenoj boji, protkanu zlatnim nitima, od koje je namjeravala izraditi svečane plašteve za sina Ivana i sinovca Vida.
Platna i druge ukrase za potrebe kneževskog dvora donio je osobno venecijanski trgovac Giovanni, prijatelj Andrianinog oca i njezine obitelji, kojega je pamtila još iz svojih djevojačkih dana.
- A kako Vam se sviđa ovaj brokat? - lukavi trgovac po stolu raširi platno istog uzorka i kvalitete, ali u plavoj boji. - Zlatne niti na ovom plavetnilu toliko su dojmljive da sam Vam ovo naprosto morao pokazati. Vi ćete, dakako, donijeti svoju odluku.
- Predivno je... - očarano je gledala u raširenu svilu. Prstima lagano prijeđe preko površine i osjeti zlatna ispupčenja. - Kako to da ovo niste prodali samom duždu?
- Možda i bih. - kimne nekoliko puta i nasmiješi se. - Vjerojatno bih dobio i bolju cijenu, ali nisam imao vremena, priznajem. Ova je roba stigla iz Aleksandrije nekoliko dana prije polaska pa mi se učinilo prikladnim ponuditi ju baš Vama. Ako ju Vi ne kupite, netko na duždevom dvoru sigurno hoće.
Kneginja je prelazila pogledom s jednog platna na drugo. Oba su joj se sviđala i to nije krila.
- Doveo sam Vas u nedoumicu? - trgovac upitno podigne obrve. - Vidim da se dvoumite koje platno odabrati.
- Uzet ću oba. - mirno odgovori. - Od crvenoga ću dati napraviti plašt za Ivana, a od plavoga za Vida. Jednako su kvalitetna, uzorak im je isti, a i šivat će ih iste švelje.