- Želja mi je darovati crkvu za spas njezine duše. - sjetno je kroz širom otvoren prozor gledao u daljinu. - Tolike smo godine proveli zajedno, još otkada sam samo vojevao, kada nisam ni pomišljao da ću postati knez. Dva mi je sina rodila i pomogla učiniti naš dom lijepim i moćnim.
Spusti glavu na prsa i duboko uzdahne. Tišinu je narušavao samo zvuk cijepanja drva za ogrjev što je dopirao iz dvorišta. Dujam dohvati bokal i ulije vina u obje čaše na stolu. Oba muškarca ispiju po gutljaj i udube se svaki u svoje misli.
- Kneže! - gromki glas odjekne iz dvorišta. - Evo te traže neki putnici.
Dujam proviri kroz prozor. Kod ulaza na drugom kraju dvorišta pored stražara stajali su muškarac s dalmatinskom kapom, jedna žena i dječak. Rukom mahne da ih puste k njemu, a zatim se namjesti u svoju veliku stolicu da dočeka goste kako dolikuje knezu Krčkom.
Malo kasnije začuje korake po stubama. Sluga otvori vrata i najavi goste. U veliku kneževu sobu prvo uđe muškarac i pokloni se. Za njim uđe dječak od kojih deset, možda dvanaest godina, a potom žena glave pokrivene kapuljačom tako da joj je lice u sjeni.
- Časni kneže, - muškarac podigne glavu - ja sam Šimun iz Vida od Neretve, sin mlinara Ivana. Ovo je moja sestra Mirta i njezin sin Bartul.
Knez poskoči sa stolice, brzo priđe ženi i objema rukama spusti njezinu kapuljaču. Mirta malo pogne glavu i uplašeno obori pogled.
- Mirta? - Dujam je nježno primi za obraze. Pogledi im se susretnu. - Otkud ti ovdje?