Stražari na ulazu u knežev kaštel samo su pogledom ispratili prosijedog plećatog muškarca iznimno visokog čela, odjevenog kako dolikuje pripadniku višeg građanskog staleža. Bio je to Bartolomej Morvin, neumorni učitelj, jedan od vođa reformacije u Beloj Krajini i česti gost kneza Nikole i kneginje Doroteje. Prošavši kraj stražara popeo se uz dobro poznate stube i produžio hodnikom do knjižnice. Vrata su bila otvorena. Knez Nikola stajao je kod prozora zadubljen u čitanje. Bartolomej zastane i pokuca.
- Dobar dan želim, Vaša milosti. – duboko se nakloni. – Zvali ste me.
- Ah, stigao si. – knez prekine čitanje i pokaže mu na mnoštvo knjiga uredno poslaganih na velikom stolu. – Imam dobru vijest. Princeza Ana Marija, udovica vojvode Christopha od Württemberga, udovoljila je mojoj molbi i ustupila mi slavenske knjige iz ostavštine svoga muža. Dobili smo svih trideset naslova Biblijskog zavoda iz Uracha. Od nekih i po više primjeraka.
Bartolomej na trenutak ostane bez daha. Očarano je gledao u knjige na stolu. Neke od njih već je imao prilike čitati, dok je za neke samo čuo. Prepun poštovanja, gotovo sa strahom, priđe stolu.
- Svih trideset? – tiho izgovori s nevjericom. Zatim se zbunjeno trgne i brzo nadoveže. – Vaša milosti. Oprostite, molim Vas.
- Koliko puta ti moram reći da me ne trebaš tako oslovljavati kada smo nasamo? – knez se s oba dlana nasloni na stol smiješeći se svom prijatelju. – Ni kada je Dora s nama. Nikola je sasvim u redu, a ako ti je to previše, onda kneže ili gospodine.
- Hvala, gospodine kneže. – još jednom se nakratko pokloni. – Smijem li?
Pruži ruku prema sebi najbližoj knjizi i upitno pogleda u kneza.
- Naravno. – pokretom ruke poprati svoje riječi. – Ovo će od sada biti osnovno sredstvo za tvoj rad. Sad možemo ostvariti sve o čemu smo samo maštali.
Bartolomej se toliko posvetio knjizi da ničim nije pokazao je li uopće čuo kneževe riječi. Prelistao je nekoliko stranica i zastao.
- Primož Trubar. – izgovori poluglasno. - Ta celi catechismus s kratko zastopno izlago.
- Toga naslova imaš dva primjerka. – Nikola se nagne preko stola, dohvati jednu knjigu i položi je ispred Bartolomeja.
Učitelj s naporom odvoji pogled od knjige koju je držao u ruci, pogleda u drugu, položi ruku na nju i podigne pogled prema Nikoli. U nevjerici je polako odmahivao glavom.