Prošlo je već osam godina otkako je Cetingradskom poveljom Ferdinandu Habsburškom potvrđeno pravo na titulu hrvatskog kralja, a kako novi vladar, zaokupljen sukobom s Ivanom Zapoljskim, još uvijek nije ispoštovao sve obveze, sabor mu je otvoreno zaprijetio skidanjem s trona.

Da bi umirio nezadovoljstvo, Ferdinand je iz carske riznice poslao novac za uzdržavanje vojnika na prvoj crti obrane od Osmanlija, a od toga je knezu Nikoli pripao iznos dovoljan za opremanje šezdeset konjanika. Zauzvrat je preuzeo obvezu da njegovi vojnici čuvaju putove oko Tršca, Drežnika i Bihaća.

***

Na čistini ispod zidina tržačke utvrde momci su se iskušavali u napadu kopljem i mačem s konja. Rijetko koji uspijevao je pogoditi slamnatu lutku na drvenom kolcu, a u nedostatku boljeg izgovora najčešće su za promašaj proklinjali konja, koji je baš u najvažnijem trenu poskočio ili otišao previše u stranu.

- Većina vas radi istu grešku. – Petar Kirinčić, iskusni knežev konjički časnik, odmahne glavom. – Trgnete uzde kad podignete oružje. A konj to osjeti. Jedino ste vas dvojica ostali pribrani.

Prstom pokaže na mladiće u boljoj odjeći. Bili su to Pavel i Anton, sinovi suca Andrije Sudenčića iz varoši Cetinske.

- Kad smo jedino nas dvojica naučeni jahati. – pomalo osorno uzvrati mu Pavel, stariji brat. – Ovi su se danas prvi put u životu popeli na konja. Za njih su vile i motika, a ne koplje i mač.

Mladići posramljeno pognu glave. Nisu bili baš sretni što su ih poslali u vojsku. Svi su oni sinovi kmetova, dobri, poslušni i snažni momci, naučeni na težak rad u polju i u šumi, ali bez ikakve vojničke vještine.

- Ni ti nisi bio ništa bolji kada si prvi put uzjahao konja. – Petar mu odmahne rukom. – Naučit će. Vježba stvara majstore. Idemo ponovno. Usmjerite konja pravo na metu, i to tako da je možete koljenom dotaknuti kad prolazite kraj nje. Nemojte juriti. Polako. S vremenom ćete jahati sve brže. Ti prvi.

Pokaže prstom na Ivana Draganića. Mladić se nespretno popne u sedlo i prihvati koplje koje mu je netko dodao.

- Kreni prema meti. – Petar lagano pljesne konja po slabinama. – Spusti koplje i naciljaj metu. Podbodi malo konja. Brže! Mirno drži uzde.


Nastavak priče dostupan je članovima TT Cluba

Tata Tomy Club ili skraćeno TT Club napravio sam u nastojanju da Priče o Frankopanima i ostale svoje radove učinim dostupnim po povoljnim uvjetima čitateljicama i čitateljima, naročito onima koji su nemaju strpljenja dočekati izlazak iz tiska ili odlazak u knjižaru. Članstvo u TT Clubu je besplatno i donosi razne pogodnosti, od čitanja knjiga prije tiska pa sve do ostvarivanja značajnih popusta kod naručivanja knjiga. Za učlaniti se u TT Club dovoljno je imati e-mail adresu...