Posao zapisivanja običajnog prava i iskustva povjerio je svom sinovcu Leonardu uzdajući se u njegovo izvanredno obrazovanje. Knezu Leonardu u tom zadatku veliku podršku pružala je njegova supruga Nicolosa, sestra visokog mletačkog dužnosnika Pietra Gradeniga, podestata Kopra.
***
Kneginja Nicolosa nije krila zadovoljstvo svojim izgledom u velikom zrcalu. Nova haljina stajala je na njoj upravo savršeno. Nabori su se lijepo stapali jedan s drugim, a pokrivalo za glavu - hovrlica, sačinjeno od istog plemenitog platna, samo je još više isticalo njezinu bujnu kosu. Nikako nije mogla pravilno izgovoriti tu tešku hrvatsku riječ, već se i dalje služila latinskim izrazom vellum.
- Knez će ostati bez daha kada Vas vidi u ovoj opravi. – krojačica se uzvrtjela oko nje popravljajući neposlušne nabore. – Još kad spustite ogrtač i istaknete struk…
Kneginja se brzo okrene za puni krug raširivši ruke. Haljina zašušti i raširi se u punoj ljepoti.
- Prekrasna je. – otme se dvorjanki koja je držala škrinjicu s kneginjinim nakitom i češljevima za kosu. – Nema ljepše do Venecije, a možda ni tamo.
- Nisi već dugo bila u Veneciji. – kneginja joj uzvrati sa smiješkom. – Ali da je prekrasna, to jest. I zadovoljna sam kako mi stoji.
Vrata sobe otvore se. Dvorjanka uđe, zatvori vrata za sobom i klecne gledajući u pod.
- Milostiva kneginjo, – izgovori jasno ne dižući pogled – presvijetli knez poziva Vas da dođete u veliku dvoranu.
- Je li rekao zašto? – i dalje se ogledala u zrcalu ne osvrnuvši se.
- Nije, milostiva kneginjo. – brzo uzvrati.
- Kaži knezu da ću odmah doći. – pogleda u krojačicu i diskretno namigne. – Čim završim s probom nove haljine.
Dvorjanka se nakloni i brzo napusti sobu. Kneginja izabere jednu široku ogrlicu iz svoje škrinjice.
- Ova će biti dobra. – pokaže da joj je zakopčaju oko vrata. – Ide uz ove naušnice.
Ukrasivši se nakitom, još se jednom ogleda u zrcalu i zadovoljna uputi prema velikoj dvorani.