Nekoliko godina otkada je prvi put spomenuta mogućnost da templari napuste Senj i povuku se na neki od svojih posjeda u unutrašnjosti Hrvatske i vrate grad i njegove stanovnike pod kraljevu upravu, templari su pokušali postići nagodbu s kraljevim namjesnicima. Pregovori su tekli sporo, naročito oko obeštećenja na koje je viteški red polagao pravo. Konačno je dogovoreno da se templarima vrate posjedi oko Dubice, što je nakon nekog vremena i službeno provedeno. Nekoliko godina na položaju upravitelja grada mijenjali su se dvorski i državni časnici, ali nijedan od njih nije dorastao zadatku niti je stekao simpatije Senjana. Stoga je kralj Stjepan V., potaknut od slavonskog bana Joakima Pektara, kojemu je bilo važno imati jaku trgovačku luku, zatražio od gradskih uglednika da sami izaberu svoga kneza, pa ako njihov izbor bude kralju po volji, dobit će kraljevsku potvrdu.
***
Cijeli je grad bio na nogama. Uzbuđenje je raslo iz sata u sat. Uru prije podneva pred crkvom Blažene Djevice Marije istupili su sudci i vijećnici, a sam trg ispunili su stanovnici Senja. Odmah do vrata, iza gradskih uglednika, stajao je ponosit muškarac kratke prosijede brade u plemenitaškom odijelu, opasan kratkim mačem i ogrnut crvenim brokatnim plaštem. S njegove lijeve i desne strane stajala su po dva kopljanika, a iza kneza stajao je barjaktar držeći crveno-zlatnu zastavu sa šestokrakom zvijezdom. Pogled na njih ulijevao je istodobno i sigurnost i strahopoštovanje.
Nakon što je svaki od sudaca i vijećnika osobno podržao prijedlog da se Vida IV., kneza krčkog, modruškog i vinodolskog, kao i njegove nasljednike, izabere za vječitog potestata i upravitelja grada, najstariji sudac upitao je narod prihvaća li ovaj izbor. U kronikama je ostalo zapisano da je izbor bio concordi electione, dakle jednodušan. Još dok su usklici odobravanja odjekivali trgom, knez Vid istupi pred mnoštvo i dizanjem ruke zatraži tišinu. Svjetina utihne napeto iščekujući riječi novoga gospodara.
- Božja me je providnost potaknula da se zauzmem za ovaj grad. – govorio je jasno i odlučno i dovoljno glasno da ga čuju baš svi na trgu. – U to ste se imali prilike i sami uvjeriti. Krk i Senj bili su od davnina u dobrim odnosima. U miru smo slavili i trgovali, u ratovima smo pomagali jedni drugima. Neki od vas na Krku su pronašli utočište od najezde Tatara, a krčki su vojnici dali doprinos oslobađanju Senja i vašem povratku svojim razrušenim domovima. Zato vaš izbor da Senj povrati svoju staru slavu pod mojim barjakom doživljavam kao veliki korak naprijed i za ovaj grad, za cijelu županiju i za našu kraljevinu. Da bi vaš izbor bio valjan, potrebno je dobiti potvrdu našega kralja Stjepana. Još ću danas po svom sinu Ivanu poslati izbornu ispravu, potpisanu od ovih uglednih muževa, u Stolni Biograd, a kad se Ivan vrati, priredit ćemo veliko slavlje za sve.
Dok je oduševljena svjetina klicala u slavu Vida Krčkog, vjetar je vijorio knežev plašt, njegovu zastavu i plamence na kopljima njegovih vojnika. U zraku se osjetilo da je nakon desetljeća zebnje i neizvjesnosti nova snaga stigla u grad.