Posebno rado bio je viđen među Vlasima koje je doseljavao s turskog područja, te su ga još nazivali i kapetanom slavnih Vlaha. Vojnici pod njegovim zapovjedništvom potukli su Turke kod Karlovca prvi put godine 1626., a potom još jednom sljedeće godine.
***
Za proslavu krštenja svog trećeg sina Frana Krste, gospodar Bosiljeva i karlovački general grof Vuk Krsto Frankopan izabrao je ogulinski kaštel koji je još ne tako davno pripadao njegovoj obitelji. Neki su uglednici to shvatili kao poruku da Frankopani ne odustaju olako od onoga što im je kralj oduzeo. Domaćin je, pak, jednostavno želio da proslava bude raskošnija i ugodnija, a u tom smislu ogulinski kaštel pružao je više od njegovog Bosiljeva.
Grofica Dora, treća žena Vuka Krste, proučavala je listinu s receptom koju je zatekla u ostavštini svoje prethodnice grofice Uršule. Hrvatski je još pomalo uspijevala razumjeti, pa čak i izgovoriti poneku riječ, ali glagoljica joj je bila nedokučiva. S olakšanjem je odahnula kada joj je sobarica najavila dolazak starog ogulinskog svećenika Luke.
- Možete li mi ovo prevesti na njemački? – upita ga nakon pozdrava. – Rečeno mi je da je to recept za tradicionalni kruh koji trebamo sutra na svečanom ručku poslužiti gostima.
Svećenik šutke uzme listinu i primakne se prozoru. Oči su ga već pomalo izdavale. Polako je čitao riječ po riječ, na hrvatskom jeziku, onako kako je napisana. Grofica je strpljivo slušala razumijevajući tek ponešto.
- Pozovite mi kuharicu Milicu. – naglo se okrene prema sluškinji. – Neka sve ostavi i odmah dođe.
Sluškinja poslušno izađe. Svećenik je još polako čitao, povremeno gladeći bradu. Baš kada je došao do kraja listine, sluškinja u salon uvede kuharicu.
- Znaš li čitati i pisati? – grofica ju upita na njemačkom. Milica potvrdno kimne.
- Odlično! – zadovoljno ustane i pokaže joj da sjedne na njezinu stolicu. – Zapisat ćeš ono što ti otac Luka kaže.
Primakne joj pero, tintu i listinu pergamenta. Kuharica s nelagodom sjedne.
- Na njemačkom? – upita pogledavši prvo svećenika, zatim groficu.
Grofica priđe svećeniku, koji je lagano odmahivao glavom.
- Bit će bolje da zapiše na hrvatskom. – malo raširi ruke. – Nisam baš siguran da bih to dobro preveo na njemački.
- Dobro. – prihvati grofica. – Ionako je to sada potrebnije njoj nego meni. A ja ću se kasnije već nekako snaći.
Prionuše na posao. Svećenik je polako čitao dok je Milica riječ po riječ pažljivo zapisivala. Povremeno su se posavjetovali oko nekog izraza koji njoj nije bio potpuno jasan. Završivši s prijepisom, Milica je polako pročitala cijeli recept, dok je otac Luka pratio što je zapisano na glagoljskoj listini.