Pritom je dodao da ni on sam nije ponio svoj, ali će poslati po njega. Shvativši Karlovićevo lukavstvo, isto su spremno izjavili Nikola Zrinski i Vuk Frankopan Tržački. Austrijanci su nakon kraćeg vijećanja odlučili sačekati dok glasnici ne donesu pečate i dok povelja, prema njihovim mjerilima, ne bude pravovaljana.
Mladom knezu Jurju Frankopanu, gospodaru Slunja i Cetina, dopala je tako zahtjevna uloga domaćina. Dok su se gosti pripremali za lov, Juraj je s Ivanom Karlovićem u tajnosti posjetio slunjskog kovača Matiju znajući da je pouzdan i vješt zanatlija. Ivan je na komadu pergamenta nacrtao šahovsko polje s nekoliko ornamentalnih ukrasa unutar dvostrukog kruga u kojemu su na vrhu pisale dvije riječi: REGNI SIGILLUM – kraljevski pečat - i zatražio od Matije da ga, kako god zna i umije i za dobru nagradu, izradi do preksutra ujutro.
***
Kneginja Ana Blagajska spremno se prihvatila dužnosti da za svečano potpisivanje povelje pripremi frankopanski kruh. Njezin muž Juraj i ostali knezovi Frankopani, sudionici Sabora, htjeli su i ritualnim lomljenjem kruha pokazati Ferdinandovim poslanicima odanost novom kralju. Uoči ne tako davnog krštenja kćeri Ane, prvog djeteta kneza Jurja, kneginja je dobila od Apolonije, supruge kneza Krste Frankopana Ozaljskog i gospodara Dubovca, na korištenje i čuvanje staru glagoljsku listinu. Za svoje potrebe Apolonija je zadržala svoj njemački prijepis, a kako ona i Krsto nisu imali djece, smatrala je ispravnim predati izvorni zapis Ani Blagajskoj.
I sama nesigurna u glagoljicu, a i strahujući da ne ošteti staru listinu, Ana je recept prepisala hrvatskom ćirilicom, a sam izvornik čuvala je u svojoj škrinji s novcem i nakitom.
Dok su kuharice spremale tijesto za kruh, Ana je pomalo žalovala što na svečanosti neće vidjeti Apoloniju. Nije puno znala o politici. Tek je nešto načula da ozaljska grana Frankopana, predvođena starim knezom Bernardinom i Apolonijinim mužem Krstom, ne podržava Ferdinanda, već se zajedno sa slavonskim plemstvom priklanja izboru Ivana Zapolje za hrvatskog kralja. Potisnuvši takve misli, uputi se prema kuhinji.
- Kuda tako žurno, mlada kneginjo? – začuje poznati glas. Okrene se i ugleda svog muža u pratnji Ivana Karlovića. Stari se ban dobrodušno smiješio.
- Kuharice pripremaju kruh koji ćete lomiti na večeri. – pokaže na recept u ruci. – Trebam im pokazati kako će izraditi ukrase s crvenim i bijelim poljima.
Karlović spusti pogled na listinu i zastane.
- Sjećam se kada sam prvi put gledao kneza Bernardina kako je lomio kruh. – sjetno se nasmiješi. – Bilo je to u Ozlju prije puno godina. Kruh je tada bio okrugao i imao je jedan križ. Kasnije ga je promijenio da bude četvrtast i s hrvatskim štitom.
- Ja se sjećam samo ovakvog. – Juraj slegne ramenima. – Ali čuo sam za tu priču.
- A kako bi bilo da večerašnji kruh ima više polja? – Karlović nadahnuto predloži okrenuvši se prema Ani. – Da bude sličniji kraljevskom pečatu. To bi nam dodatno dalo na važnosti.