Barbara Frankopanska, sestrična kneza Bernardina, preuzela je ulogu domaćice umjesto pokojne kneginje Lujze. Barbara je, naime, živjela u Otočcu, tako da su se dvije kneginje često posjećivale. Nakon smrti svoje voljene Lujze Bernardin se više nije ženio, a Barbara je često ispunjavala obveze koje bi po tradiciji imala kneginja Modruška. Frankopani su još uvijek imali velik utjecaj u kršćanskom svijetu, doduše nešto manji negoli prije stotinu godina, ali, zbog stalnih borbi s Turcima, možda čak i značajniji. Zato je Barbara željela da danas, na šezdeseti rođendan svojega bratića, sve bude savršeno. Tim više što je knez Bernardin odlučio i službeno, pred uglednim gostima i samim biskupom, imenovati sina Krstu svojim nasljednikom.
Bila je jako zadovoljna i Krstinom nedavnom ženidbom za Apoloniju Lang von Wellenburg. S mladom kneginjom brzo je razvila iskren i prisan odnos, a posebno ju je radovalo što se Apolonija potpuno stopila s novom obitelji. Nažalost, hrvatski jezik te naročito glagoljicu mlada žena učila je sporo i teško ma koliko se trudila.
- Apolonija, danas će Krsto zajedno s ocem lomiti frankopanski kruh i time postati nasljednikom. – govorila joj je njemačkim jezikom dok su ulazile u kneževsku sobu. – A to znači da ćeš od sutra ti nadgledati kako ga se sprema. Bit će to tvoja prva obiteljska dužnost. Zato ćeš sada zapisati recept na svom njemačkom jeziku i pismu koje možeš čitati. To će ti koristiti dok ne savladaš hrvatski i glagoljicu.
Pokaže joj na pergament, pero i tintu na stolu. Dok se Apolonija spremala za pisanje, Barbara je iz škrinje kneginje Lujze izvadila staru glagoljsku listinu. Pažljivo je čitala i još pažljivije prevodila s hrvatskog na njemački. Odvagivala je svaku riječ nastojeći sačuvati izvornost i izbjeći bilo kakvu dvojbu. Apolonija je pažljivo i vrlo uredno ispisivala gotička slova. Kad je prijepis bio gotov, nekoliko je puta puhnula u tintu da bi ju osušila, zatim ju je posula prahom i još jednom glasno pročitala.
- Ovo je dobro. – kneginja Barbara zadovoljno kimne. – Spremit ćemo ovaj recept u škrinju u kojoj čuvam glagoljski. Večeras ću ti je predati nakon što Krsto preuzme svoju dužnost.
- Hvala Vam, gospođo. – Apolonija se nakloni s poštovanjem. – Trudit ću se opravdati povjerenje.
- Znam da hoćeš. – nasmiješi joj se. – Ti si dostojna nositi ime frankopansko. A dragi će se Bog smilovati i podariti vam potomstvo.