Godine Gospodnje 1486. gospodar Tržan-grada knez Bernardin Frankopan, skupio je u jednoj knjizi sve zemlje i službe koje su njegovi podanici obnašali. Tu knjigu, nazvanu Modruški urbar, zapisala su glagoljicom dvojica pisara, Martin Štreharić i Ivan Klinčić, onako kako im je diktirao njihov gospodar.
***
Za malim nakošenim stolom kraj prozora pognuo se pisar Martin. Vrijedno je i pažljivo zapisivao riječi kneza Bernardina koji je, koračajući po sobi, polako oblikovao svoje misli čitajući imena mjesta i ljudi s listine u svojoj ruci.
- Durdakovo selo, zemlje dni 5, sinokošu, služi sol. 40, to je pusto. – vrati se do stola i pogledom preko Martinovog ramena isprati zapis svoje rečenice do kraja.
Zadovoljno potapša pisara nekoliko puta po ramenu i, pogledavši listinu koju je držao u ruci, nastavi diktirati polako hodajući.
- Zemlje crikvene dni 5, sinokoše stoge 3. Jošće su dužni u leti sa tri časti, o Vazmi vsi janje jedno, jajac pet, o Miholi kopuna 1 ter dva kruha, o Božići vsaki zarebrnik, ter dva kruha.
Vrata od sobe polako se otvore. Dječja glavica proviri kroz dovratak. Ugledavši poznate likove, Beatrice uđe, zatvori teška vrata, popne se na veliku drvenu klupu obloženu krznima pored kamina i zagrize u kruščić kojega je držala u ruci. Bilo je to njezino omiljeno mjesto kada je boravila u očevoj sobi.
- Ah, dobila si nešto fino. - Bernardin priđe kćeri i nagne se nad nju. - Nešto s orasima i smokvama?
- Mama je rekla kuharici da mi ispeče ovaj kruščić. - podigne ga prema ocu. - Za tebe je napravila veliki okrugli kruh s križem i umotala ga u lijepo platno. U moj mali kruščić je stavila smokve i orahe i lješnjake. I puno meda.
Prstićem pokazuje po kruhu. Knez je pomiluje po kosi i vrati se do stola. Martin je završio s pisanjem i upitno ga gledao.
- To je sve za Suglice. – Bernardin odloži listinu sa svojim zabilješkama i uzima onu koju je Martin pisao. – Daj da pogledam što smo uradili.
Čitajući listinu Bernardin se vrati do kćeri i polako sjedne kraj nje. Djevojčica mu se utrpa u krilo, premjesti kruščić i drugu ruku i odmah prstićem pokaže na veliko inicijalno slovo dokumenta koje otac drži u ruci.
- Koje je ovo slovo, tata?