Sada im dolazi kao novi gospodar sa svojom majkom, kneginjom Anom Goričkom. O njoj su čuli svakakve priče: i da je mila i blaga, i da je gruba i okrutna. Nisu Ozljani stoga imali straha od kneza, već ih je malo brinulo kako će prema njima postupati kneginja koju sve do sada nisu imali prilike sresti.
Dok se gradska straža postrojavala kako bi pokazala odanost svom novom zapovjedniku, služinčad bivšeg namjesnika Mikca Prodavića znatiželjno je s kruništa velikog zida promatrala kolonu konjanika i pješaka kako se polako približavala donjom cestom.
- Evo kneza… – žamor se prenosio sa zida u dvorište. – Jaše vranca i ima srebrni štit… Kneginja je zasigurno u kolima…
Kroz gradska vrata prvo je ujahala kneževa konjanička prethodnica. Iskusni kopljanici kružili su dvorištem ne silazeći s konja pogledom prelazeći od lica do lica. Ništa im nije djelovalo prijeteći. Za njima je nastupilo dvadesetak pješaka s kopljima i štitovima u rukama i mačevima za pojasevima, a za njima desetak lakih strijelaca. Šutke su se rasporedili po kruništu zidina potjeravši sluge u dvorište. Barjaktar je na kuli iznad gradskih vrata ponosno istaknuo crveno-zlatnu zastavu knezova Krčkih sa šestokrakom zvijezdom na gornjem crvenom polju. Ispred svakog pripadnika gradske straže stao je po jedan knežev pješak. Na trenutak se u zraku osjetio miris smrti.
Zapovjednik gradske straže istupi prema kneževom časniku i ponudi mu svoj mač.
- Juraj, prijatelju stari. – časnik sjaše i raširi ruke: – Pa zar da Hrvat Hrvatu mač uzima? Vraćaj ga u tok. Trebat će ti kad opet krenemo na zajedničkog neprijatelja.
- Dobro mi došao, Petre. - Juraj se nasmije i pođe u zagrljaj starom prijatelju i suborcu. – Drago mi je što ćemo još jednom služiti istoga gospodara.
Dvorište ispune uzvici dobrodošlice knezu koji je upravo projahao kroz gradska vrata.
- Živio knez Mikula! - Petar gromko uzvikne, isuče mač i podigne ga visoko u zrak. - Živjela kneginja Ana!
Juraj klikne u slavu kneza i podigne svoj mač, a potom svi vojnici visoko podignu koplja. Nakon desetljeća sukoba i neizvjesnosti grad je konačno dobio moćnog zaštitnika.
Sunce je dodirnulo obzor. Umorne putnike sluge povedu u njihove odaje. Svečanost ustoličenja kneza Mikule za gospodara grada Ozlja bit će sutra. Počet će svetom misom, a završiti pučkim veseljem i bogatom večerom za vlastelu.