U to vrijeme na otoku Krku bilo je više kaštela kojima su vladali neprestano sukobljeni lokalni plemići. Mlečani su lukavo poticali sukobe među njima i time učvršćivali svoju vlast nad neobuzdanim Hrvatima. Među rijetkima koji su vješto izbjegavali mletačke spletke bio je Dujam, gospodar utvrde Gradec. O njemu se malo znalo, a puno govorilo. Neke su priče graničile s legendama, poput onih da se kao vitez borio u Svetoj Zemlji, ili da je u dosluhu s gusarima, pa čak i da je on sam gusarski kapetan koji ne ostavlja žive svjedoke svojih bitaka. U prilog tim pričama išlo je i zavidno ratničko umijeće njega osobno, ali i njegovih suboraca. Bili su iznimno precizni sa strijelama, spretni s kopljima i nepobjedivi s mačevima. Takvu vještinu naprosto su morali steći negdje drugdje, a ne na relativno mirnom otoku Krku.
U znak zahvalnosti što je spasio od smrti ne samo biskupa, već i brojne Mlečane koji su se u vrijeme napada zatekli u gradu Krku, te što je vojno pomogao osigurati mir na cijelom otokom, dužd je ponudio Dujmu da u ime Serenissime preuzme dužnost kneza grada i otoka Krka. Bilo je to godine 1118. Već sljedeće godine dužd je prvi puta prokleo Dujma. Tada mu je, umjesto danka od deset zlatnih libra, knez Krčki poslao diplomatsko pismo s obrazloženjem da je trošak zaštite i zbrinjavanja mletačkih trgovačkih brodova iznosio dvanaest zlatnih libra. Uz pismo su bile priložene i izjave kapetana brodova kojima je pružena pomoć i zaštita. Za to mu je dužd morao biti zahvalan iako se osjećao prevarenim. S druge strane, zdrav razum govorio je da je Dujma bolje imati za saveznika nego za neprijatelja.
* * *
Na bučnu najavu stražara kneginja Marija uputila se u dvorište dočekati svoga muža. Pogledi su im se sreli čim je knez stupio unutar zidina Gradeca. Smrknuto lice nagoviještalo je loše vijesti. Pozdravila ga je čvrstim zagrljajem.
- Kako je prošlo vijećanje? - glas joj je podrhtavao. - Kakve su nam obveze natovarili na pleća?
- Samo vijećanje prošlo je dobro. - kimne i krene prema drvenim stubama u svoje odaje. Kneginja ga prihvati ispod ruke i krene u korak s njim. - Dogovorili smo se kako ćemo obnoviti gradske zidine. Zatim sam predložio da u svakom selu podignemo crkvu i pozovemo benediktince. Svi su to pozdravili. I gospodari kaštela i župnici i sam biskup Dominik. I to pred mletačkim poslanicima.
- Što Mleci imaju govoriti na našem vijeću? - trgne se i zabrinuto pogleda u Dujma. - Obnova gradskih zidina naša je stvar.
- Nisu govorili na vijeću. - knez odlučno odmahne glavom. Nastave koračati uza stube. - Znaju jako dobro da im to ne bismo dozvolili. Samo su šutjeli i slušali, ako su išta razumjeli. Siguran sam da im je biskup nakon vijeća sve ispričao. Ali to nije ono što me brine.
Ispred kneževe sobe dočekala ih je sluškinja. Lagano je pokleknula i pognula glavu. Kneginja zakorači u sobu, priđe stolu, napuni pehar vinom i okrene se prema mužu. Dujam prihvati pehar.
- Stanka... - okrene se prema sluškinji koja je stajala kod dovratka. - Pozovi mi Bartola i Vida. I neka nas nitko ne ometa dok ne završimo razgovor.
Sluškinja se opet nakloni, izađe i zatvori vrata.
- Slutim da je nešto loše. - nije se mogla suzdržati. - Vidim to na tebi. Reci mi...
- S Mlecima i biskupom razgovarao sam prije vijeća. - otpije gutljaj i glasno otpuhne. - Serenissimi nije prihvatljiv naš zahtjev za pokrivanje troškova obnove gradskih zidina. Pozivaju se na ugovor prema kojemu je to njihov trošak samo u slučaju napada nekog od kraljeva, ali ne prihvaćaju da su napadači plaćenici ugarskog kralja Bele, već ih smatraju običnim gusarima.
- Dobro. - kneginja kimne. - O tome smo razgovarali i na to smo bili spremni i prije. Zbog toga sigurno nisi zabrinut.
Dujam nagne pehar i iskapi ga, te ga odmah ponovno napuni.
- Traže Vida za taoca. - izbaci iz sebe. - Došli su po njega i vode ga u Veneciju. Odbiti takav zahtjev bilo bi ravno objavi rata, a to si nikako ne možemo priuštiti. Uz nas bi stalo možda pet ili šest kaštela, a ostali... Ne vjerujem da bi se okrenuli protiv nas, ali sigurno se ne bi sukobili s Mlečanima.
Kneginja priđe mužu sasvim blizu i položi mu dlan preko usana. Dujam ju zagrli oko struka. Nekoliko trenutaka šutke se gledaju.
- Mislila sam da traže puno više. - izgovori s olakšanjem. - Ovo možemo preokrenuti u svoju korist.
Knez ju začuđeno pogleda. Prije negoli je stigao išta izgovoriti, začuju kucanje na vratima. U sobu uđu dva dječaka. Kneginja odmahne rukom prema sluškinji, na što ona pognute glave izađe ostavivši obitelj nasamo.